Kao softverski inženjer, danas ne pišem ni liniju koda – sve radi AI: osvrt na Vibe Coding

Iza sebe imam više od šest godina rada kao softverski inženjer, a već dulje od godinu dana nisam ručno napisao nijednu jedinu liniju koda. U mojim trenutačnim projektima baš sve piše AI. No, kad sam prije više od godinu dana prvi put prepustio tipkovnicu umjetnoj inteligenciji, medeni mjesec trajao je jedva tri dana.

Ljepota Vibe Codinga

Sjećam se lipnja prošle godine (2025.) kada sam, privučen glasinama, prvi put pokrenuo Cursor. Na prvi pogled izgledao je gotovo identično dobrom starom VS Codeu – jedina je razlika bila bočna traka za razgovor s AI-jem.

Do tada sam programiranje uz AI doživljavao samo kao napredniji Copilotov autocomplete. Međutim, čim sam utipkao prvu uputu i poslao je, dogodilo se nešto nevjerojatno. Gledao sam model kako grozničavo razmišlja, a zatim u djeliću sekunde ispisuje stotine linija koda u editoru, pritom munjevito skače iz datoteke u datoteku, ažurira ih, pa čak i samostalno pokreće naredbe u terminalu.

Zamislite: opišete funkcionalnost običnim, svakodnevnim jezikom, a AI vam je smjesta stvori. Nema više kuckanja linije po liniju, nema puke dopune koda – AI je s više razine u potpunosti preuzeo dobar dio inženjerskog posla.

U tom sam trenutku osjetio pravu čaroliju, kao da sam dobio čarobni kist Ma Lianga. Otvorila su mi se vrata u posve novi svijet.

Tada sam zabilježio ove misli:

Vibe Coding prirodno leži ljudima s ADHD-om. Klasičan pristup programiranju kosi se s takvim temperamentom, a Vibe Coding preko noći rješava averziju prema pisanju testova, mučenje s CSS-om, stalno fulanje imena varijabli i dosadno, repetitivno traženje sitnih bugova.

Uz AI asistenciju, povratna informacija stiže u sekundi, a osjećaj postignuća je golem. Što je zadatak monotoniji i trivijalniji, AI ga bolje odradi.

Čovjeku preostaje samo usmjeravati projekt, baviti se arhitekturom i preuzeti ulogu pravog voditelja.

Ne želim kuckati svaki znak ručno, ali uživam u samom činu stvaranja. Od asemblera do viših programskih jezika, razvojni inženjeri uvijek su težili boljem iskustvu i većoj efikasnosti.

Kada stvaraš softver kao čistokrvni kreativac, a ne kao šljaker koji slaže cigle, programiranje ponovno postaje istinski užitak.

Granice Vibe Codinga

Ovakav stil rada dobio je i službeno ime: Vibe Coding. Skovao ga je suosnivač OpenAI-ja Andrej Karpathy u veljači 2025. Značenje? Prepustiti se osjećaju (vibe): prirodnim jezikom kažeš AI-ju što želiš, prihvatiš sav kod bez gledanja liniju po liniju, a ako baci grešku, samo je zalijepiš natrag u chat – sve dok praktički ne zaboraviš da kod uopće postoji.

No, nakon onog mog početnog oduševljenja, euforija je splasnula za nepuna tri dana – i brzo sam udario u zid.

Tada sam radio na prototipu jedne aplikacije. Pustio sam AI-ju potpunu slobodu na temelju mojih nejasnih uputa, bez ikakve primjene inženjerske discipline. Ubrzo se stvar otela kontroli: model je postajao sve neposlušniji, a arhitektura se pretvorila u nepregledan, neodrživ kaos.

Morao sam sve srušiti i krenuti ispočetka. Ovaj put sam nastupio kao pravi softverski inženjer i posložio AI razvoj prema strogim pravilima struke.

Ušao sam u posve drugu dimenziju. Zadržao sam svu zabavu Vibe Codinga, ali sam uveo rigorozan pregled koda, jasniju dokumentaciju i sitne, inkrementalne promjene umjesto naguravanja hrpe funkcionalnosti odjednom. Odjednom je cijela arhitektura postala kristalno jasna i stabilna. Razvoj je postao kirurški precizan. Suradnja s AI-jem pretvorila se u odnos voditelja tima i pripravnika: ne pišete svaki detalj sami, ali i dalje čvrsto držite konce arhitekture i šire slike u svojim rukama.

Ubrzo sam prešao na Claude Code. Dobio sam još finiju i snažniju kontrolu – produktivnost mi je doslovno skočila nekoliko puta.

Budućnost softverskih inženjera

„Može li Vibe Coding, time što omogućuje prebrzu izradu stvari, ubiti želju za dubljim učenjem programerskih osnova?“

Uvjeren sam da može – i da hoće!

Tradicionalni put od prvih linija koda do gotovog proizvoda podsjeća na uspon stepenicama: korak po korak. Krene se od osnova programskog jezika, dođe do pozicije juniora, a zatim se kroz stvarne inženjerske izazove polako stasava u samostalnog stručnjaka. Na svakoj stepenici dobijete povratnu informaciju, pa je uz prosječan trud ulazak u struku bio dostižan i nudio jasan karijerni put.

Vibe Coding je ulazni prag spustio do poda. Danas svatko može sklepati demo. No, softversko inženjerstvo je izrazito praktična disciplina; razlika između običnog dema i pouzdanog, komercijalnog proizvoda je kao razlika između koraka 0–1 i koraka 1–100.

U starom sustavu, oni koji su znali doći od 0 do 1 usput su stekli temelje potrebne za skok s 1 na 100. Vibe Coding potpunim početnicima ne pruža te temelje. Zato se već na prijelazu s 1 na 10 suočavaju s nepremostivim jazom, što mnoge obeshrabri.

Početak je bio prelagan, pa kada naiđu pravi problemi, prosječan interes i trud jednostavno nisu dovoljni. Oni koji uspiju preskočiti taj jaz posjeduju iznimnu sposobnost učenja, egzekucije i rješavanja problema – spadaju u gornjih 1% programera.

Drugim riječima: ta nekolicina ljudi bila bi vrhunski inženjeri i u eri prije AI-ja.

Kako AI alati za kodiranje munjevito napreduju, industriji juniori više nisu potrebni. Karijerna ljestvica puca na najnižoj prečki, a novim generacijama uskraćena je prilika za stjecanje zanata u praksi.

Godinu dana nakon što sam napisao prvu verziju ovog teksta, tržišni podaci crno na bijelo potvrđuju tu procjenu:

• Stanford Digital Economy Lab, koristeći podatke o plaćama američke tvrtke ADP, utvrdio je da je do lipnja 2026. broj zaposlenih u dobi od 22 do 25 godina u zanimanjima najizloženijima AI-ju bio 19% niži u usporedbi s vršnjacima u drugim strukama (godinu ranije taj je jaz iznosio 15%). Kod iskusnijih stručnjaka takvog pada nema. Štoviše, ovaj pad ne proizlazi iz otkaza, već iz činjenice da tvrtke jednostavno više ne zapošljavaju početnike. (Stanford Digital Economy Lab, 2026-08)
• Izvješće VC fonda SignalFire iz lipnja 2026. pokazuje da je 12 vodećih tehnoloških divova (uključujući Google, Metu, Apple i Microsoft) smanjilo zapošljavanje diplomanata i juniora za oko 65% u odnosu na 2019. godinu; kod ranih startupova taj pad iznosi čak 76%. (SignalFire State of Talent Report 2026)
• Prema statistikama portala Indeed, u prvom tromjesečju 2026. juniorske su pozicije činile tek 4,5% svih oglasa za softverske inženjere u SAD-u – što je najmanji udio među svim industrijama. (Indeed Hiring Lab, 2026-07)

Gledam na budućnost ove struke s priličnom dozom pesimizma. Svijet programiranja se polarizira: s jedne strane imamo elitu koja vodi bitke titana, a s druge vojsku hobista koji štancaju igračke na razini dema.

Isti scenarij čeka i druga zanimanja. U budućnosti će svaki oblik lakšeg intelektualnog rada preuzeti AI.

Čak je i matematika, disciplina koja najviše počiva na izvornoj ljudskoj misli, u proteklih godinu dana popustila pod naletom AI-ja:

• U siječnju 2026. student Cambridgea Kevin Barreto i matematički entuzijast Liam Price uz pomoć modela GPT-5.2 Pro riješili su Erdősev problem br. 728 – problem za koji u dotadašnjoj literaturi nije postojao dokaz. To se smatra prvim Erdősevim problemom koji je riješio pretežito AI.
• U svibnju 2026. OpenAI-jev model srušio je Erdősevu hipotezu o jediničnim udaljenostima iz 1946., zagonetku koja je mučila matematičare punih 80 godina. Dobitnik Fieldsove medalje Tim Gowers komentirao je: „Nijedan dosadašnji AI dokaz nije bio ni blizu ovoj razini.“ Nekoliko tjedana kasnije, matematičari su dodatno nadogradili rezultate modela.
• Isti mjesec, autonomni AI agent iz Google DeepMinda riješio je 9 od 353 otvorena matematička problema, uz trošak od svega nekoliko stotina dolara po zadatku.
• Matematičar Noga Alon zbog toga je čak digao ruke od Erdősevih problema: „Nema više smisla baviti se njima kad ih AI rješava sam.“

O čemu će govoriti ovaj serijal

Danas sve više ljudi bez programerskog iskustva ulazi u svijet AI kodiranja. Mnogi ne znaju odakle krenuti ili stanu na par sitnih projekata. Brzo shvate da ih manjak inženjerskog znanja koči: ne razumiju što se točno događa ispod haube, ne znaju kako dekonstruirati složeni problem i kako natjerati AI da doista isporuči ono što žele.

Primijetio sam i da mnogima zapravo nedostaje logičko razmišljanje: ne znaju postaviti pravo pitanje, nemaju kritički odmak i ne mogu procijeniti je li AI-jev odgovor točan.

Iza sebe imam više od šest godina inženjerskog iskustva. Uz pomoć AI-ja osmislio sam i razvio niz kompleksnih projekata koji danas imaju stvarne korisnike. Kao što rekoh na početku, danas u mojim projektima svaku liniju koda piše AI. Umjetna inteligencija uistinu može iznijeti ozbiljan sustav, ali samo pod uvjetom da znate što radite i kako je voditi. AI je samo alat – čovjek je taj koji drži kormilo.

U doba umjetne inteligencije tradicionalni način učenja programiranja odlazi u povijest. Zato pokrećem serijal: Potpuni vodič kroz Vibe Coding od nule.

Vodič će pokriti nekoliko ključnih cjelina:

1. Usklađivanje AI kodiranja s najboljim inženjerskim praksama. Prvo ćemo usvojiti bit softverskog inženjerstva, a zatim od nule izgraditi vlastiti softver. Cilj nije stati na razini običnog dema, nego stvoriti robustan, dugoročno održiv projekt koji se razvija s lakoćom.
2. Trening logike i načina razmišljanja: kako učinkovito postavljati upite, koje kardinalne greške izbjegavati i kako pisati jasnu projektnu dokumentaciju.
3. Testiranje koda i optimizacija cjelokupnog procesa: kako osigurati stabilnu arhitekturu uz neprestano podizanje kvalitete i uvođenje novih mogućnosti. Kako ubrzati razvoj i automatizirati radne procese bez srozavanja standarda.
4. Najbolji tehnološki stog za AI razvoj: koje programske jezike i radne okvire odabrati kako biste maksimalno iskoristili puni potencijal umjetne inteligencije.

Za kraj

Glavninu ovog teksta napisao sam zapravo prije godinu dana (u listopadu 2025.). Za ovu objavu ponovno sam ga uredio i dodao svježe podatke o tržištu rada i matematičkim probojima. Tada me brzina napretka AI-ja ostavila u tolikom šoku da sam se bojao kako će sve što napišem zastarjeti za par dana – zato sam stalno objavljivao kratke crtice na mrežama, a rijetko sjedao pisati duže tekstove. No kad sam nakon godinu dana ponovno otvorio ovu skicu, shvatio sam da teze i dalje drže vodu. Zato sam je uobličio i pustio van. Ubuduće se planiram više posvetiti pisanju – jer autentičan, ljudski glas u vremenu pred nama bit će sve rjeđa i dragocjenija pojava.