Kako razviti neobuzdanu maštu
Maštu možemo podeliti u dve kategorije: manje zahtevna je „asocijacija na određeni pojam ili sliku“, dok je složenija „pričanje priča“ – to jest, asocijacija koja ima jasan početak, kraj i logičku nit.
O asocijacijama
Neobuzdana mašta ne nastaje ni iz čega; potrebna joj je iskra. Ta iskra može biti fragment sećanja, priroda, osoba, zvuk, knjiga, umetničko delo – zapravo, bilo šta na ovom svetu, pa čak i neka već stvorena maštovita ideja. Mašta može biti vizuelna asocijacija, ali i asocijacija na osećaje, mirise i atmosferu.
Jednostavne asocijacije sličnosti
Povezivanje jednog pojma sa drugim, naizgled nepovezanim, najjednostavnije se ostvaruje kroz vizuelnu sličnost.
Primer: To može biti personifikacija, poređenje sa malim životinjama, pejzažima ili bilo čime što postoji u svetu.
Što je asocijacija opštija i prepoznatljivija, to će izazvati širu rezonancu. Recimo, ako koristimo slike koje razumeju čak i deca iz vrtića – razne životinje, oblake, zvezde, more – asocijacija će odražavati dečju nevinost. S druge strane, ako asocijacija zahteva određeno predznanje da bi se razumela, poput povezivanja sa nekim likom, poznatom ličnošću, slavnom slikom, specifičnim pojmom ili internet mimom, tada će ona delovati „tvrdokorno“ ili niširano.
Stvaranje kroz permutaciju i kombinaciju
Kroz menjanje delova naziva, oblika, materijala i funkcija početne ideje, možemo stvoriti potpuno nove stvari.
Primer: Konj
Različiti oblici: Konj + čovek: Kentaur, čovek sa konjskom glavom; Konj + ptica: Krilati konj (Pegaz); Konj + rog: Jednorog itd.
Različiti materijali: Konj + led/voda: Providni ledeni/vodeni konj; Konj + vatra: Vatreni konj; Konj + vatra + ptica: Vatreni Pegaz; Konj + drvo: Drveni konj; Konj + mašina: Mehanički konj; Konj + oblak: Konj od oblaka; Konj + vetar: Vetroviti konj itd.
Različite funkcije: Konj + razne supermoći: Konji sa raznim supermoćima, recimo, koji mogu da menjaju oblik, boju, da lete, prolaze kroz zemlju, putuju kroz vreme, govore itd.
Preokret i kontrast, stvaranje efekata suprotnih intuiciji/fizičkim zakonima
Veliko i malo: Ogromno, divlje čudovište naspram sićušnih, bespomoćnih ljudi; nežni džin/ogromna mačka i deca.
Jako i slabo: Ćerka sa supermoćima i otac „bez magije“; prirodni neprijatelji postali prijatelji; mačke koje uvek maltretiraju miševi.
Tvrdo i meko: Ono što mislimo da je tvrdo, zapravo je meko / ono što mislimo da je meko, zapravo je tvrdo; robot sa tvrdom spoljašnjošću, ali mekim srcem; osoba ili životinja mekog izgleda, ali hladnog i nemilosrdnog srca.
Realno i iluzorno: Stvari koje se čine stvarnim pred našim očima su projekcije; zvezde i oblaci koje možete dohvatiti rukom; snovi koji se mogu jesti; drveće koje ima noge i može da trči…
Uzmimo oblake kao primer: Šta ako se oblak pretvori u kućnog ljubimca? Mogli bismo ga voditi na uzici kao balon, pa ga čak i ukrašavati. A šta ako bi boja oblačnog ljubimca u realnom vremenu prikazivala raspoloženje njegovog vlasnika? Ili zamislite da je oblak tvrd kao kamen i da zveči kad ga udarite! Oblaci bi mogli imati svoje ličnosti, pa čak i carstvo oblaka slično ljudskom društvu. Među ljudima bi postojali lovci na oblake koji ih hvataju, pripitomljavaju i pretvaraju u kućne ljubimce, jahaće životinje, robove…
Kada bismo ovako neprekidno „brainstormovali“, ne bismo imali kraja, jer su pravila mašte tako jednostavna. Nakon što ovladate ovim pravilima, ono što se čini kao neobuzdana mašta može se svesno „masovno proizvoditi“. Postoji i nivo kada te neobuzdane maštarije nekontrolisano bujaju u umu, što je prilično iscrpljujuće i slično je ulasku u stanje čistog sanjarenja.
Na osnovu prethodno pomenutih asocijacija, dodavanjem razumne logike i strukture, mogu se stvoriti neobuzdane priče. Međutim, koliko god priče bile maštovite, one se ne mogu odvojiti od čoveka; uvek govore o ljubavi – ljubavi prema ljudima, istini ili slobodi. Pričanje priča je, međutim, preširoka tema i prevazilazi moje trenutne mogućnosti, pa se ovde neću detaljnije baviti njome.
Šta je izvrsna asocijacija
Da biste imali bogatu maštu, dovoljno je da internalizujete gore navedena pravila i mnogo vežbate. Inovacija je sposobnost primene naučenog na različite situacije; neobuzdana mašta je, takođe, oblik inovacije. Princip je sličan, a ključno je da li možete da razbijete mentalne blokade i primenite to u svom svakodnevnom životu.
Jednostavno stvaranje asocijacija je vrlo lako, ali je teže odabrati one izuzetne. To zahteva određenu estetsku sposobnost, odnosno tematski, usmeren i strateški izbor asocijacija. Na primer, fotografi uglavnom biraju lepe kadrove u stvarnosti, slikari biraju lepe kadrove u umu ili stvarnosti, a kompozitori biraju lepe melodije.
Možda bi se i uz pomoć računarske sile (metode iscrpnog pretraživanja) i gore navedenih osnovnih pravila, kombinatorikom moglo stvoriti bezbroj dela. Ali, da li se za takva neselektivna dela može reći da su lepa? Da li sva imaju vrednost? Da li sadrže emocije? Mogu li se nazvati velikom umetnošću? Vrlo verovatno ne. Možda se i iz gomile smeća može izvući nešto vredno, ali je mnogo verovatnije da čak i ako čekamo do nestanka Sunčevog sistema i kraja univerzuma, nećemo imati dovoljno vremena da iz gomile nasumičnih brojeva odaberemo jedno Šekspirovo delo. Zašto onda ne bismo sami ovladali pravilima i lično zamišljali i stvarali?
Izvrsne asocijacije treba da budu zanimljive, da izazivaju empatiju, da dirnu ljude i da budu lepe. Zanimljive asocijacije treba da izazovu „aha“ momenat, da deluju jednostavno, a opet neobično, da budu neočekivane, a ipak logične. Dobre asocijacije, odnosno kreacije, takođe treba da sadrže više prostora za maštu, da podstiču publiku na dalje razmišljanje i različita tumačenja. Asocijacije koje dirnu ljude treba da budu iskrene, dobre, da sadrže univerzalne ljudske emocije; da izazovu prijatno iskustvo koje nas nesvesno uvlači u sebe, ili da probude davna sećanja, inspirišući uzvišeno i sveto iskustvo, tako da se osoba, kada se osvesti, nađe u suzama.
Onaj ko je vešt u maštanju, može postati najviše sanjar, ali najteži korak je pretvaranje tih maštarija u stvarna dela, u kreacije. To zahteva snažnu sposobnost realizacije i strpljenje, i to je ono što rade svi umetnici. Ideje su jeftine; dragocene su inicijativa i izvršna sposobnost. Sanjarenje je lako, gotovo svako je maštao o letenju, ali malo ko će zaista napraviti avion, a još je teže stvarno napraviti avion ili raketu koja može bezbedno da prevozi ljude.
Inspiracija je svakako važna, ali nakon što se pređe planina inspiracije, predstoje nebrojene opasne i strme planine koje treba preći. Potrebno je uložiti preostalih 99% znoja; to je borba koja testira snagu, sposobnost i kvalitet – pravi obračun majstora, borba bogova.
Mašta je možda posebna sposobnost koju poseduju samo ljudi. Neka svi budemo smeliji u maštanju, neka neobuzdana mašta obogati naše živote, udahnjuje vitalnost delima koja stvaramo, obogaćuje naša emocionalna iskustva i donosi nam više radosti.
Gore navedeni sadržaj potiče iz mojih dugoročnih posmatranja, razmišljanja i ličnog iskustva, uglavnom iz beleški „brainstorminga“ jedne večeri pre dve godine. To je moje shvatanje mašte i nadam se da će vam doneti malo inspiracije.