Prestanite s veličanjem profesije učitelja
Na ovaj Dan učitelja, dok se gotovo cijela Kina utrkuje tko će više darivati i hvaliti učitelje, dopustite mi da budem disonantan ton.
Da kažem nešto politički nekorektno: učitelj je samo još jedna profesija. Radi se za plaću, kao i u svakom drugom poslu, pa zašto bi baš nju trebalo posebno poštovati?
Susreo sam dobre učitelje koji znaju prenijeti znanje, ali i one loše. No, nikada nisam naišao na učitelja koji bi na mene ostavio tako dubok trag da mi je promijenio život. Držanje nastave je osnovna dužnost učitelja, a dobro predavanje može se smatrati profesionalnošću. Međutim, posvećeni ljudi postoje u svim profesijama, pa zašto bi baš učitelji bili posebno zaslužni za zahvalnost?
Danas je prag za upis na učiteljske fakultete prilično nizak. Sjećam se onih iz susjednog razreda – prepisivali su zadaće, često bježali s nastave, jedva su se znali izraziti – i nisam mogao zamisliti da će jednog dana i oni postati učitelji. U većini slučajeva, učitelji rade s mentalno nezrelim učenicima. Suvremeni učitelji rijetko se bave odgojem; dovoljno je da prenose gradivo. Da ne spominjem da mnogi učitelji ne uspijevaju ni to dobro raditi, a jedan loš učitelj može čak i uništiti djetetov život.
Koliko god učitelji naglašavali suprotno, pristranost je neizbježna. Pred mnoštvom učenika, posebnu pažnju učitelja privlače uglavnom dobri i loši učenici, a upravo se tu najlakše razvija korupcija. Roditelja koji učiteljima donose darove, daju ‘koverte’ s novcem ili ih angažiraju za instrukcije – ima napretek. Štoviše, čuo sam da neki učitelji u školama otvoreno traže novac od roditelja, pa čak i raspoređuju pažnju prema učenicima ovisno o visini ‘koverte’. To je zaista nešto što otvara oči.
Kakve još probleme donosi ovakvo neselektivno veličanje i idealiziranje učitelja? Lako se dogodi da mentalno nezrela djeca/njihovi roditelji pretjerano vjeruju strancu. U njihovim očima, učitelji postaju svetiji od roditelja; roditelje se možda neće poslušati, ali učitelje se mora. No, tko je ikada izbrojao koliko pedofila vreba među učiteljima? U Kini, gdje nedostaje seksualnog obrazovanja, koliko se ‘Fang Siqi’ tragedija događa svakog dana?
U šestom razredu osnovne škole, učiteljica je otišla na porodiljni, pa su nam doveli sredovječnog učitelja iz druge provincije da je zamijeni. Osim što je često urlao na nemirne učenike govoreći: “Da si kod nas, već bih te davno nogom izbacio!”, volio je i curicama objašnjavati zadatke dok im je milovao ruke. Zaboravio sam jesu li i mene dotakli (nisam bio među onima koje je najviše favorizirao), no tada nitko ništa nije shvaćao; najviše smo se privatno šalili, nismo to smatrali ozbiljnim niti smo pomišljali na seksualno uznemiravanje. Sada, kad razmislim o tome, prilično mi je mučno.
Da ne govorimo o maloljetnicima, čak i odrasli studenti na fakultetima susreću se s učiteljima koji zloupotrebljavaju svoj položaj za seksualno uznemiravanje, vrše pritisak ocjenama/diplomama ili prisiljavaju studente da besplatno rade za njih. No, ovakva nekontrolirana moć nije prisutna samo kod učitelja; zloupotreba položaja za osobnu korist može se vidjeti gotovo svugdje gdje postoji vlast u Kini, to je nažalost opća boljka.
Možete hvaliti i zahvaljivati konkretnoj osobi koja vam je pomogla, ali ovakvo neselektivno idealiziranje i veličanje cijele profesije zaista nema smisla.
Tako je, mogu postojati pojedinci s velikim doprinosima (mada ‘veliki pojedinci’ možda nije najbolji izraz, jer stvaranje kulta ličnosti nije poželjno), ali ne bi smjele postojati ‘velike profesije’.