Nije stvar u darovitosti: Istina o inteligenciji, promišljenoj praksi i kreativnosti
Kognitivni znanstvenik Scott Barry Kaufman posvećen je istraživanju inteligencije, kreativnosti i ljudskog potencijala. U svojoj knjizi istražuje kako učimo te nastoji srušiti ustaljene, uske predodžbe o “IQ-u” i “talentu”. Koristeći se vlastitim iskustvom, nudi nove mogućnosti i nadu onima koji su etiketirani kao osobe s “poteškoćama u učenju”.
Ove sam godine pročitao 100 knjiga, čime sam uspješno ispunio svoj godišnji plan čitanja. Pročitao sam djela iz različitih područja – znanosti, medicine, psihologije, umjetnosti, društvenih znanosti, književnosti, investicija i trgovanja – a među njima je bilo izuzetno mnogo izvrsnih naslova. Stoga sam odlučio napraviti preporuke. Zaista postoji mnogo izvrsnih knjiga vrijednih čitanja, no kako popis ne bi bio predug, morao sam odabrati samo najbolje od najboljeg. Sve dolje preporučene knjige ocijenio sam s najmanje četiri, pa čak i pet zvjezdica (od mogućih pet).
Možda su mi proširile vidike i poboljšale spoznaje, možda su mi donijele obilje vrijednog znanja, a možda su mi duboko dirnule dušu, izazivajući radost ili tugu. Sve ove knjige planiram ponovno čitati u budućnosti, što dovoljno govori o njihovoj važnosti za mene i o vrijednosti ovog popisa preporuka.
Ovo je druga preporuka:
《Nije stvar u darovitosti: Istina o inteligenciji, promišljenoj praksi i kreativnosti - Scott Barry Kaufman》
原作名：Ungifted: Intelligence Redefined - Scott Barry Kaufman
Kome je namijenjena ova knjiga:
- Osobama zainteresiranima za kognitivnu znanost, psihologiju i pedagogiju
- Onima koji žele prevladati vlastita ograničenja ili otkriti svoj puni potencijal
- Roditeljima i učiteljima koji se bave posebnim obrazovanjem ili razvojem višestruke inteligencije
Kad sam prvi put vidio naslov, pomislio sam da je to još jedna motivacijska knjiga za osobni razvoj, no kad sam je otvorio, shvatio sam da je riječ o akademskom djelu iz kognitivne znanosti. Mnogi su joj dali niske ocjene zbog akademskog stila, ali ja sam se u nju zaljubio! Ako volite takve akademski nastrojene knjige, čitanje će vam biti iznimno ugodno, prvenstveno zbog visoke gustoće kvalitetnih informacija te obilja promišljanja i akademskih argumenata.
Autor, Scott Barry Kaufman, američki je kognitivni znanstvenik čije je područje istraživanja inteligencija, kreativnost i ljudski potencijali. U svojoj knjizi ne samo da razmatra uobičajenu temu “kako učimo”, već nastoji srušiti ustaljene, uske predodžbe javnosti o “IQ-u” i “talentu”. Koristeći se vlastitim iskustvom, nudi nove mogućnosti i nadu onima koji su etiketirani kao osobe s “poteškoćama u učenju” ili “nedovoljnim sposobnostima”.
Propitivanje tradicionalnih IQ testova
Jedna od ključnih točaka knjige je Kaufmanovo hrabro propitivanje tradicionalnih IQ testova. Kaufman navodi brojne studije i primjere ljudi koje su IQ testovi isključili iz kategorije “visoke inteligencije”, a koji su ipak postigli izvanredne uspjehe u raznim područjima. On sam je kao dijete bio podvrgnut IQ testiranju, no zbog prekomjerne anksioznosti i neprikladnosti standardiziranom formatu testa, ostvario je nizak rezultat i bio etiketiran kao osoba s poteškoćama u učenju:
“Dok sam rješavao svaki zadatak, neprestano sam sumnjao u sebe. U svakom novom pitanju vidio sam više mogućih odgovora… Nažalost, ovaj test nije imao ocjenu za kreativnost. … I tako je, jednim testom, moja sudbina bila zapečaćena.”
Upravo zbog toga, on bolje od većine razumije položaj djece koja su etiketirana kao “nisko inteligentna” ili “s poteškoćama”. IQ testovi fokusiraju se samo na određene dimenzije, dok se mnoge druge sposobnosti ne mogu očitovati u tradicionalnim IQ testovima i ispitima, niti se mogu definirati jednim jednostavnim brojem.
Na širem planu, “inteligenciju” bismo trebali promatrati kao skup višestrukih sposobnosti, a ne kao jedinstvenu mjernu jedinicu. Osim lingvističkih, matematičkih i logičkih sposobnosti, inteligencija bi trebala obuhvaćati i dimenzije poput umjetničke i glazbene nadarenosti, prostorne percepcije, socijalne komunikacije, kreativnosti, raznolikosti razmišljanja, strasti, proaktivnosti, upornosti i mnogih drugih, pri čemu se sve te sposobnosti međusobno isprepliću i utječu jedna na drugu.
Mjerenje inteligencije jednim IQ rezultatom nije bila ni Binetova prvotna namjera. No, Binetova izoliranost od akademske zajednice dovela je do toga da njegovi istraživački rezultati nisu bili dovoljno prepoznati, pa čak ni pogrešno primijenjeni. Kako je izjavio razvojni psiholog Robert Siegler: “Ironično je da ljudi tako snažno vjeruju kako je Binetov najveći doprinos bio pojednostavljenje inteligencije na jedan broj – IQ rezultat, dok je ponavljajuća tema u Binetovim istraživanjima bila upravo značajna raznolikost inteligencije.”
Binet i Simon su prvobitno osmislili “Binet-Simonovu ljestvicu inteligencije” s namjerom da pomognu obrazovnim ustanovama identificirati djecu koja bi u redovnom školskom sustavu mogla trebati dodatnu pomoć. Međutim, u to vrijeme u Francuskoj, mnogi su željeli samo identificirati i “eliminirati” djecu s “intelektualnim poteškoćama”, bez ikakve namjere da poboljšaju obrazovne metode ili pomognu toj djeci da napreduju. Taj se trend postupno proširio po cijelom svijetu.
Potencijal je dinamičan i razvija se
Kaufmanovo drugo važno stajalište jest da potencijal nije statičan koncept, već se neprestano mijenja s praksom i iskustvom.
Michael Jordan nije rođen sa sposobnošću da zakucava s linije slobodnih bacanja; njegove iznimne vještine i osobine nisu bile urođene. Genetski kod nije tu da oblikuje osobine, već da sintetizira proteine. Nismo ni isključivo “rođeni takvi” niti “stvoreni okolinom”. Okoliš i naši geni su neraskidivo povezani; svaka se osobina razvija u interakciji gena i okoline. Priroda i odgoj se ne isključuju, već se međusobno nadopunjuju.
“Velika postignuća” rezultat su složene interakcije mnogih faktora, uključujući razvoj osobnih karakteristika, akumulaciju životnog iskustva, prilike i slučajnosti, dok su vještine koje određuju uspjeh na IQ testovima samo jedan dio mnogih faktora koji doprinose velikom uspjehu.
Male genetske prednosti mogu se umnožiti u pravom okruženju; to je multiplikativni efekt. Geni i okolina međusobno djeluju; geni “samostalno” biraju okruženje koje im najviše odgovara, a okolina zauzvrat može dodatno pojačati ili potisnuti te osobine. “Velika postignuća” nisu urođena, već zahtijevaju vrijeme za razvoj. IQ testovi ne mogu odrediti niti predvidjeti “velika postignuća”.
Potencijal je pokretna meta koja se neprestano mijenja. Što se više nečemu posvećujemo, to se više i naš potencijal povećava. Ne postoji pravi “IQ prag” ni u jednom području, stoga se ne ograničavajte, već se usudite pokušati. Sanjajte veliko!
To je ono što sam jednom rekao:
“Kada je riječ o ‘žaljenju’, čini se da uvijek netko kaže kako žali što je učinio ovo ili ono, i da bi mu život bio potpuno drugačiji da je izabrao A umjesto B. Ali život nije samo jedan izbor, već se suočavamo s bezbroj opcija. Pogriješiti nekoliko puta uopće nije važno; to se kasnije uvijek može ispravljati, a na kraju će se stvari vratiti u ravnotežu. Kakva ćete osoba na kraju postati nije rezultat sreće ili pogreške, već vaš osobni izbor da budete upravo takvi.”
Neurodiverzitet: Prihvaćanje razlika iz inkluzivne perspektive
Autor nudi inkluzivniju perspektivu prema osobama s poremećajem autističnog spektra (PAS), poremećajem pažnje s hiperaktivnošću (ADHD), disleksijom i sličnim stanjima, naglašavajući da one često imaju jedinstvene prednosti u određenim aspektima. Ovo je u potpunosti u skladu s modernim konceptom neurodiverziteta, koji ističe da te osobine ličnosti nisu nedostatak, već ih treba promatrati kao dio ljudske evolucije i izražavanja raznolikosti.
Različite neurološke karakteristike mogu pokazivati posebne prednosti u određenim područjima; na primjer, osobe s ADHD-om mogu imati pojačanu kreativnost, autistične osobe mogu pokazati izvanrednu koncentraciju ili pamćenje u određenim domenama, dok osobe s disleksijom imaju jedinstvene prednosti u vizualnom području.
Autor, Scott Barry Kaufman, kao dijete je dijagnosticiran s poteškoćama u učenju, no u sebi je osjećao da njegove sposobnosti sežu mnogo dalje. Stoga se posvetio proučavanju kognitivne znanosti o razvoju ljudskog potencijala, želeći otkriti koje su granice njegovih sposobnosti i što sve može postići. Glavna nit priče u cijeloj knjizi proizlazi iz autorove patnje zbog etikete “poteškoća u učenju”, što ga je potaknulo da sam sruši stereotipe vezane uz tu etiketu, propita i suprotstavi se cijelom sustavu procjene inteligencije, te na kraju postigne uspjeh koji je nadmašio sva očekivanja. Nada se da će njegovo iskustvo i rezultati istraživanja donijeti inspiraciju i ohrabrenje drugima. Stoga je ova knjiga istodobno znanstvena i osobna, puna promišljanja i humanosti, te je izuzetno vrijedna čitanja.
Osim toga, ono što sam spomenuo u ovom tekstu samo je vrh ledenog brijega; knjiga sadrži još mnogo vrijednog sadržaja. Otkrit ćete da su mnogi zaključci u knjizi slični onima iz popularnih motivacijskih knjiga (knjiga za osobni razvoj), ali ovdje su konačno objašnjeni iz znanstvene perspektive, nudeći razloge zašto su mnoga shvaćanja o osobnom rastu valjana. Moglo bi se reći da je ovo znanstvena “biblija” za knjige o osobnom razvoju.