Zdravo 2020
Kraj godine uvek nosi sa sobom neku setu, dok početak nove godine budi osećaj nade i energije. Zato svoje godišnje rezimee uvek naslovljavam sa „Zdravo XXXX“, a ovo je drugi post u toj seriji blogova.
U životu mnogih ljudi neminovno je pobeći od nečega – neko beži od roditelja i porodice, neko od škole, neko od prijatelja… A ja sam se protekle godine prvenstveno bavio jednom stvari – bežanjem od vremena.
Šta sam radio ove godine?
Jednostavno rečeno, ništa.
To „bežanje od vremena“, lepše rečeno, znači ne želeti da se prepusti struji; ružnije rečeno, znači biti besposličar, društveni danguba. Nisam želeo da sledim logiku „nakon diplome treba da se zaposliš“. Trebala mi je kontrola nad sopstvenim životom, trebalo je da pronađem smisao u poslu koji prevazilazi puku zaradu. U suprotnom, da me je bujica vremena gurala napred, samo bi sagorela moju strast za životom.
Ove godine sam došao u Hangdžou i započeo pravi samostalni život. Imao sam mnogo neometanog vremena za sebe i priliku da se suočim sa sobom.
U međuvremenu, imao sam sreću da pronađem honorarni posao na daljinu. Iako mi prihodi i dalje nisu pokrivali troškove (uglavnom zato što nisam bio preterano voljan da radim), to mi je ipak pružilo određenu sigurnost. Omogućilo mi je da, čak i bez prihoda, mirne duše uživam u danima. (A ono što me je zaista sprečilo da umrem od gladi bili su Alipay i JD Gold Bar, smeh.)
Dani samostalnog života ličili su na penzionerske dane. Sve se usporilo. Svaki dan sam satima maštao i razmišljao, čitao, pisao, crtao, šetao, razgovarao sam sa sobom na Tviteru, mnogo vremena provodio preispitujući svoj život, povremeno se nalazio s prijateljima i dogovarao fotografisanje s nepoznatim ljudima. Osećao sam smenu zime i leta, i svakodnevne promene u svetu oko sebe.
Tokom tog procesa samoispitivanja, došao sam do veoma važnog zaključka: Uvek sam mislio da mi nedostaje ljubavi i da, dugo vremena, nisam zasluživao da budem voljen. Ali to zapravo nije tačno – ako sam se razvio ovako dobro, ovako optimističan, samouveren i pun radosti, to je sigurno zato što sam odrastao negovan ljubavlju. Primio sam ljubav od porodice, prijatelja, drugova iz škole, učitelja, pa čak i od mnogih nepoznatih ljudi. Iako nisam upoznao mnogo ljudi, oni koje sam sretao uvek su bili ljubazni i dragi. Smatram se izuzetno srećnim i na tome sam večno zahvalan.
Osećam se pun snage,
Kao što je tvitovao @wjianjvn: Najvažniji zadatak u životu je redefinisati i integrisati prošla životna iskustva, pronaći u tim iskustvima dokaze ljubavi roditelja i porodice, biti zahvalan na brizi i pomoći drugih, jer takvo iskustvo može ponovo da te smesti u okruženje povezanosti i ljubavi, da ti vrati samopouzdanje i osećaj sigurnosti, a onda da bez oklevanja istražiš smisao života i njegove neizvesnosti.
Mislim da sam spreman za sledeću fazu.
Šta želim da radim?
Tokom protekle godine, s vremena na vreme sam se pitao: Šta zaista želim? Šta je to što zaista želim da radim? I barem nekoliko meseci, moj odgovor je bio: Ne želim da radim (smeh).
Moj krajnji cilj je da ne radim, zatim da budem frilenser, pa da radim na daljinu, a tek na kraju da radim od devet do pet. Nadam se da ću jednog dana moći da se izdržavam i baveći se „neozbiljnim“ stvarima.
Zapravo, ove godine sam se držao jedne stvari: svakodnevnog objavljivanja zanimljivih činjenica. Osim ovog meseca kada sam malo popustio i objavljivao u proseku jednom u dva dana, pre toga sam svakodnevno objavljivao, bez prekida, i do sada sam sakupio preko 300 objava. Drugi nalozi sa zanimljivim činjenicama zahtevaju doprinose da bi održali dnevno ažuriranje, dok ja to mogu sam, jer je moja svakodnevica ispunjena znatiželjom za svim i svačim.
Ono što želim da radim je da stalno istražujem i učim razna korisna i beskorisna znanja i veštine, da zadržim beskrajnu znatiželju, da razumem više o svetu u kojem živim, da naučim da volim više ljudi i više stvari, što je ujedno i značenje imena Philo. Ako usput uspem da donesem radost i energiju drugima, to će biti moja najveća sreća.
Takođe se nadam da ću moći da pomognem drugima, želim da više ljudi zavoli čitanje i da osete radost učenja; želim da podstaknem njihovu znatiželju za nepoznatim, da im pomognem da pronađu ono što vole i da rasplamsam njihovu strast za životom; želim da znaju da na ovom svetu i dalje ima mnogo zanimljivih stvari.
Šta mogu da radim?
Jasno mi je da ne želim da budem samo „šraf u sistemu“, potrebno mi je da u poslu pronađem radost i osećaj vrednosti, želim da budem kreator sadržaja.
Ciljevi koji su previše opšti nemaju smisla. U ovoj fazi, realan i ostvariv cilj za mene je da postanem video-bloger koji se bavi opštim popularizovanjem nauke, da u formi animacije popularizujem znanja iz humanističkih, društvenih i prirodnih nauka, i sve ostalo. Ovo se podudara s mojim interesovanjem da edukujem druge i omogućava mi da iskoristim svoju beskrajnu znatiželju i širok spektar interesovanja. I dalje mogu da radim ono što najviše volim, a uz to je i status frilensera kojem težim. Mislim da mi takav posao savršeno odgovara.
Kao neko ko pati od teškog prokrastinacije, ne znam kada ću nešto konkretno stvoriti, jer želim da stvaram izuzetno kvalitetan sadržaj, po uzoru na najbolje YouTubere. Trenutno sam još u fazi dopunjavanja detalja plana, ali je glavni pravac već određen. Prošao sam kroz period zbunjenosti i verujem da je budućnost obećavajuća.
Jedan od najvećih dobitaka ove godine je to što je čitanje, od obične razonode, postalo moj pravi hobi.
Ove godine sam pročitao ukupno 65 knjiga, uglavnom iz društvenih nauka. Nadam se da ću nastaviti u istom ritmu i istraživati više različitih disciplina.
Reči koje sam sebi uputio prošle godine, ponovo poklanjam sebi i ove.
GoodBye 2019, Hello 2020. U novoj godini se takođe nadam da ću nastaviti da živim na način koji mi se dopada (prošle godine sam u tome uspeo!).
{% centerquote %} Ne vezuj svoje srce za prolazne stvari: jer će, i nakon izumiranja kalifovih plemena, Tigar i dalje teći kroz Bagdad. Ako si bogat, budi velikodušan kao palma; a ako nemaš šta da daš, budi slobodan kao čempres. Valden {% endcenterquote %}
Povezano čitanje: Hello 2019